Život uz životinju je najbolja terapija za nas ljude!

Zadnja dva tjedna posvetili smo intervjuiranju divnih ljudi i ispitali toliko toga, tako da Bubu zaista postaje pravi mali info point, platforma za sve ljubitelje životinja i kanal da pokažemo svijetu, kako i na koji način imati suživot sa životinjama i promovirati prave vrijednosti.

Na početku bijahu Zlatka Zubo, Buba i Zaza… da prije pet godina… 🙂 Sada ta Zubo ima već godinu dana staru “djecu“, barabčugice svoje vrste. Ali koje su vrste zaista ne znamo. Nije nam ni bitno koja je vrsta, Znamo da su križanci svih i svega, ali čista ljubav i najbolji imput u život za rast i suživot u dobrom osjećaju. Tako ćemo danas čitati predivnu Slavicu, udomiteljicu male Shive, jednog od pet Zubinih štenaca koji su sretno udomljeni. Shiva je uz svog brata Vinka Winija udomljena u Sloveniji, gdje uživaju na obali i dugim skitnjama po šumama i travnjacima. Kako Shiva odrasta i uživa u Sloveniji, pročitajte u intervju.

                                         slika 1: Zubo (Shivina mama) i braća

Što je “život uz” životinju (psa) za Vas?

Život uz životinju je život pun ljubavi i najbolja terapija za nas ljude!

Da li ste Vi odrastali uz životinje?

Od malena sam nekako okružena životnijima. Prvo je to bi maleni mješanac kod moje bake u Trstu, pa smo kasnije imali kući kanarince i mačke. Često smo iz skloništa uzimali i životinje koje je trebalo spasiti, što je posebno veselilo mog sina kad je bio dijete.

                                 Slika 2/3. Shiva u proslavi svog prvog rođendana

Kako to da je Shiva, mala mješanka došla u vaš život ?

Došla je kao poklon naše slatke male Zube, kao ljubav s Ibize, gdje je Zubo živjela sa svojom vlasnicom i tamo… zatrudnjela. Rođeno je pet malih slatkih štenaca koje smo udomili među familijom i prijateljima. Mi smo se zaljubili na prvi pogled u tu malu crnu kepicu od samog trenutka kada se rodila.

Kako ste se snašli u odgoju štenca u stanu i da li je bilo štete po kući uz njeno odrastanje?

S njom je uvijek lijepo, veselo i zabavno. Bilo je mnogo zanimljivosti, pokoja uništena papuča od mog muža i koji ugao od ormara. U svakom slučaju uvijek je to bila nježnost i ljubav prije svega.

Koje su njene navike s kojima niste baš zadovoljni, a gdje vas oduševljava sa svojim rastom i napretkom?

Iako je nekad zaista posebita karaktera, niti jedna njena navika nama ne smeta. Prihvaćamo ju i dopustili smo joj da se tako razvija, jer ju volimo i uvijek nas ponovno iznenadi.

Kako se slaže s drugim životinjama i ljudima?

Ovisno o osobi ili životinji i njen interes raste ili otpada. Zna dati ljubav i pokazati svoju odanost kada nekog voli, ali nije nam se jednom pokazalo da njena intuicija može ukazati na neku vanjsku opasnost kod neke osobe ili životinje. Tada je ne možemo zaustaviti, ponekad postane prava mala zvijerkica, ali nikad nije ugrozila nikog. 🙂

                                               Slika 4. Mala zubata zvijerkica

Da li je pas doista velika obaveza? Što je to za vas zdrava rutina koju bi svaka životinja morala imati u svojom životu ?

Svakako da su obaveza, ali ona dobra i zdrava. Nekad ljudi zaborave na koji način biti tu za svoju životinju. Životinja je živo biće koje treba ljubav, skoro više nego hranu. Životinje su baš kao i ljudi – bića prirode i zaslužuju sve najbolje.
Kakvo je stanje u Sloveniji s nametnicima ? Imate li neku soluciju za obranu :)?

Ajme!!! Krpelji – ima ih puno, a najviše po šumama i travnicima gdje volimo šetati. Ovi su baš opasni za naše male šapice, tako da je zaštita obavezna. Svakodnevno se pregledavamo na povratku doma. Opasne i dosadne su i buhe, no to rješavamo s redovitom zaštitom i čišćenjem kuće, krevetića, igračaka. Definitivno je potreban i veterinar kojem možeš vjerovati.

                                                       Slika 5: Shiva u igri
Što Shiva najviše voli jesti ?

Najviše voli kuhano! Piletinu sa povrćem, hrenovke od piletine, kuhanu govedinu, a za keksima je preluda!

Najluđa stvar koju vam je Šiva priuštila ?

Koji put kada se mazimo i igramo, odgovara s glasom poput čovjeka, to je tako slatko i nezamjenjivo!

Koja je Vaša poruka za ostatak svijeta kao poruka ponosnog vlasnika jedne divne beštijice?

DOM BEZ PSA NIJE DOM….!!!

                                                Slika 6: I sleep where i feel safe

…………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………

Upoznali smo SHIVU i njenu obitelj. Ostatak Bubine obitelji i lude pustolovine Buba Zubo bića slijedi u sljedećim postovima. Prije nego nastavimo sa Bubinom obitelji, imati ćete u sljedećim postovima priliku naučiti kako sudjelovati u okotu i naučiti više o borbenim psima koji to uopće nisu.

Trenutno je u tijeku i testiranje proizvoda Nexgard, jer najviše kroz vlastito iskustvo volimo otkriti što je najbolje i najsigurnije za našeg psa.

Dok isčekujete naše sljedeće javljanje, promovirajte dobre stvari, uživajte u proljeću u prirodi uz svoje ljubimce i širite dobre vibracije jer itekako trebaju svijetu u kojem živimo. Svijet mijenjamo kad inspiriramo druge da postanu bolja verzija za sebe i druge. 😉

HIGH PAW!

Bubu, Jeja, Zagreb ❤

“Životinje su živa bića stoga zaslužuju određena prava“

Ovaj svijet usprkos mnogim negativnostima oko nas, doista čine divni ljudi. Takve ćete imati prilike upoznati preko Bubu Internazionale bloga. Nakon Lene veterinarke, otišli smo na more, sve do Lošinja, gdje smo popričali s Majom Sakač, vlasnicom malog životinjskog raja. Kroz život su joj se ispreplele mnoge životinje, baš kao i ona njima. Kroz mali intervju otplovite kroz još jednu životnu simbiozu, asistenciju čovjek – životinja, suživot, rast, naučite nešto novo i inspirirajte se…

Koliko imaš životinja i kako su ušli u tvoju životnu priču?

Trenutno imam tri psa, dvije mace, akvarij prepun morskih tropskih ribica i koralja (i oni su životinjice, iako puno ljudi to ne zna )i jezerce prepuno zlatnih ribica. Bilo je tu još svega i svačega – koker Charlie s kojim sam provela prekrasnih 15 godina, ptičica, ćukova, koka, hrčaka, kornjača, ali sam ih srećom sve uspješno udomila. (smijeh)
Prva je u moj život došla bijela maca -Funny, poklonili su mi je prijatelji iz Plavog Svijeta (Institut za zaštitu i istraživanje mora) Gabrijel, mali bijeli mačor je sam došetao u moje dvorište i tu ostao.. Nakon toga sam udomila Simbu, kujicu mješanku, koju sam parila i dobila 7 malih štenaca od kojih sam dva zadržala – Šjor Bepa i Reu. Zlatne ribice sam kupila kako bih se riješila larvi komaraca iz jezerca i uspješno se razmnožavaju već 7 godina. Morski akvarij sam dobila na poklon u hotelu u kojem sam radila.

Da li je teško sve te životinjice „hendlati“?

U principu ne, svi smo već uigrana ekipa… Najteže je hendlati morski tropski akvarij, teglit svaka dva tjedna more s plaže i paziti da je eko sustav u balansu. Ponekad mi bude nezgodno kad naiđem na prepreku, jer mi nedostaju informacije o mogućim rješenjima, ali nekako i to uspijem sve riješiti.  Morska akvaristika je prekrasan, ali u nekim trenucima i vrlo zahtjevan hobi.

Koja je najbolja stvar koju su te naučili psi i mačke?

Možda zvuči kao klišej, ali psi su me naučili što je to bezuvjetna ljubav i vjernost. Fascinira me koliko su psi spremni opraštati. Mace su me naučile što zaista znači biti neovisan. Iako vole moju brigu i nježnost, poprilično su samodostatne. Dostojanstveno se i graciozno kreću, a to je lekcija koju kao instruktor vježbanja i sama pokušavam svladati! (smijeh)

Kakve su životne navike tvojih psića? Što bi istakla kao najneobičnije što su ti priuštili?

Peseki su se u potpunosti prilagodili mom ritmu zbog čega sam im silno zahvalna. Obožavaju naše šetnje u kojima su u stanju do besvijesti hvatati šišarke, obožavaju ljude, igru, maženja, kupanje… Ponekad vole krasti i mačju hranu iz zdjelica. Kao i većina pasa nimalo ne vole pucanje i više mi uopće nije neobično kad se razbježe po selu ako netko ima neplanirani vatromet, pa ih moram sakupljati po tuđim kućama. Najneobičnije mi je bilo kada su se timskim radom sretno dočepali dvije kutije hrane za ribice s police, otvorili ih i sve slistili do dna. (Rekla bih da se vode za onom “U tuđem dvorištu su uvijek slađe jabuke” jer im mačja hrana odgovara više od njihove.)

Nedavno si imala problema s mačkom, te je bio  hitno hospitaliziran u Zagrebu. Kakvo je tvoje mišljenje o zaposlenicima na Veterinarskom fakultetu?

Imala sam prilike susresti i upoznati nekoliko djelatnika na Veterini i za sve imam samo riječi hvale. Svi su odlično uigrana ekipa koja izuzetno voli životinje. Neizmjerno sam zahvalna doktorici Mirni Abaffy koja me u prvom redu natjerala da dođem iz Lošinja za Zagreb, Gabrijeli Jurkić koja je mog Gabrijela mazila i pazila dok je bio u stacionaru na Veterini. HVALA im svima od srca još jednom!

Koja je omiljena poslastica tvojim ljubimcima?

Pesekima banana! Obezglave kad ju uzmem u ruku, ali neće odbiti niti kupovne poslastice. Sve su nas, između ostalog, oduševili i Hovhovi bio keksići spravljeni s puno ljubavi!

Ima li krpelja i buha na otoku jednako kao i u Zagrebu?

Jooooj, zadnjih godina smo imali najezdu, što pripisujem blagim zimama u kojima se tu na Lošinju temperature nisu spuštale ispod 5 stupnjeva. U tom periodu s buhama sam se borila svim raspoloživim sredstvima, nema što nisam probala i simultano koristila.. Kad malo bolje razmislim, čudim se da ni jedna moja životinja nije dobila dermatitis od silne količine preparata kojima sam ih tretirala.

Imate li na Lošinju napuštenih životinja?

U pravilu da, pogotovo s mačkama jer vlasnici baš nisu skloni kastraciji i sterilizaciji tako da svako malo posvuda imamo hrpe malih mačića. S ostalim životinjama nemamo previše problema jer svi znaju da svaka životinja koja je “višak”, može naći dom kod mene. (smijeh)

Što je po tebi najbitnije osigurati životinjama?

Pažnju, ljubav i disciplinu. Srce me boli kada vidim da ljudi uzimaju životinje iz hira i onda ih tretiraju kao igračke.. U početku se s njima zabavljaju i pruže im svu pažnju ovog svijeta, a kada im dosade onda ih ignoriraju i ubacuju u svoj raspored kada i ako za njih nađu vremena.

Što misliš da je potrebno da za životinje ovaj svijet bude bolje mjesto za život?

Životinje su živa bića, pa stoga zaslužuju određena prava i ne bi smjele biti bezobzirno korištene za ostvarenje ljudskih ciljeva te prepuštene na milost i nemilost zlostavljačima i neodgovornim vlasnicima. Stoga bi spašavanje zlostavljanih i zanemarivanih životinja trebala biti naša zajednička misija kojoj bi svatko trebao doprinijeti u skladu sa svojim mogućnostima. Životinje nas trebaju i to od nas zaslužuju!

Za tebe je život uz životinje ______________ ?
Ispunjen i zabavan.

Do sljedećeg čitanja, dragi prijatelji životinjoljupci, činite dobro i motivirajte druge. Sretni smo da postojite, jer jedino zajedno uz dobar feeling ovaj svijet postaje bolje mjesto.

 

                                                                          HIGH PAW!

Kako je povremena kućna nužda postala stvar prošlosti?

Buba je iz azila izašla u šestom mjesecu života i došla u moj dom. Mali psi u toj dobi još nemaju razvijen osjećaj za red, što ne ćudi,  jer je upravo to zadaća odgajatelja.
Cijeli život psi su dio naše obitelji i mislila sam da neće biti previše problema. Međutim, totalno je druga stvar kad ste dijete i imate psa, jer svu pravu brigu o životinjama vode roditelji. Imati vlastitog psa znači preuzeti kompletnu odgovornost i brigu za njega, što uglavnom tijekom odrastanja uz pse, djeca baš i ne preuzimaju.

    

Mali psi, kao što je bila Buba na početku, nemaju naviku obavljanja nužde vani, i tu na red dolazi odgoj i zdrava rutina koja se mora od malena integrirati u život ljubimca.
Za početak poslužile su nam pelene. S obzirom na to da svi vodimo neke živote i nemamo mogućnost stalno biti prisutni u odrastanju, pelene su pravo rješenje.
Bubu je išla vani tri puta dnevno, a naučila je koristiti i pelene. Stoga nije bilo problema sve dok nije skužila da bi me povremeno mogla kazniti ako se na poslu i van kuće zadržim duže nego bi ona htjela. Tako sam par puta po povratku kući naišla i na nagazne mine. Ali samo par puta.

Nisam od kažnjavanja životinja, ali autoritet se mora pokazati, stoga je za svaku nedaću i nuždu van pelena Bubu bila i kažnjena. Nagazne mine brzo su postale stvar prošlosti. Dobila sam još jednu kaznu iz njene čiste ljubomore, kada se pomokrila na krevet i tada sam prvi puta pomislila da nisam dobar vlasnik, te da nisam ni svjesna u što sam se uvalila s tim što sam udomila psa.

Najlakše je očajavati na vlastitom sudbinom i odustati, stoga sam odlučila potražiti neke savjete po internetu i utješila sam se spoznajom da je to sve normalno kod malih psića i da ne smijem odustati i očajavati već biti ustrajna u odgoju.

Već nakon tri mjeseca što je Bubu bila sastavni dio mog života i što nisam odustajala u zdravoj rutini (tri izlaska dnevno po sat vremena) – pokazali su se rezultati, pa čak i kad bi se zadržala duže nego sam očekivala. Nije bilo više ni njene kazne meni, niti neugodnih iznenađenja. Mnogo puta ljudi odustanu jer imaju vjerovanje da je nemoguće životinju odgojiti, te da nužda koja se desi kući nikad neće prestati. No, to je zabluda. Pravi odgoj uvijek donosi i dobre rezultate.

Najbitnije je odmah po buđenju otići u šetnju – minimalno 15 minuta. Ukoliko nam posao ne dozvoljava da oko 14 h svog štenca izvedete vani, dobro je ostaviti ključ susjedu, prijatelju ili nekom tko može doći izvesti psa u kratku šetnju. Ukoliko ni to nije moguće, pelena je pravo rješenje. Nakon povratka s posla, prva stvar je duga šetnja. Osim što u život svog ljubimca integrirate zdravu rutinu, prvodite s njim kvalitetno vrijeme u prirodi i sudjelujete u pravom odgoju koji će u finalu olakšati i vaš život. Prije spavanja slijedi još jedna šetnja tako da i noć prođe bez neugodnih iznenađenja.

Kako je naša pseća ekipa brojna, pokekad bi se na druženjima desila kakva nužda, jer psi tako obilježavaju svoj teritorij, ali i to je s vremenom postalo stvar prošlosti.

Iz našeg iskustva, ova taktika pokazala se jako uspješnom i već nakon tri mjeseca odbacili smo i pelenu. Bubu od tog dana niti jednu nuždu nije obavila doma, a nije se ni inatila jer se osjećala zapostavljenom.

Do sljedećeg čitanja,

HIGH PAW!

Lena u slušalici, život u sreći

Kako smo i najavili, ovaj blog iz dana u dan popunjavati će samo najbolje duše iz naše okoline. Jedna od tih je i predivna Lena, naša veterinarka koja je uvijek bila tu za nas i naše prijatelje. Iako još nije ni diplomu imala u đepu. Lena je bila tu za probleme želuca, na telefonu pri okotu Zube, prilikom svih čudnih simptoma naših ljubimaca. Stoga smo odlučili da upravo prvi intervju bude s ovom našom posebnom prijateljicom. S obzirom na to koliko nam je pomogla, veselimo se vidjeti što za ovu predivnu damu budućnost nosi….

Kako da si baš odabrala studij veterine?

Želja za ovim studijem probudila se još kroz moje djetinjstvo. Jedan od pokretaća bile su vesele priče tate veterinara i dolazak mačka Dorisa pred naš kućni prag. Njegove tople oči i njegova upornost i želja za zagrljajem također su me potakle da iskreiram svoj dječji azil za životinje, smješten u dedinoj garaži, koje je s vremenom postajalo prava mala Noina arka:. Uživala sam u njihovoj mirnoći i iskrenosti te pomoći koju sam i pružala, a mojoj upornosti za udomljavanjem nije bilo kraja i kroz sve to sam shvatila čime se u životu želim baviti.

Sada kada si zgotovila svoje na faksu, što dalje imaš u planu?

Trenutno u planu imam realizaciju seobe u Berlin, stacionirati se tamo i naravno naći posao u struci. Iako, lepeza toga je u zadnjih godinu dana postala široka u mojim mislima; od bavljenja uloge vterinara do ideje pretapanja rada sa životinjama koje bi pomogle hendikepiranoj djeci, pa do rada s egzotičnim životinjama i širenjem vidika u ostale zemlje.. No, to ćemo još sveeee vidjeti kud će me putanja odvesti.

Koji bi od trenutaka brige za životinje tijekom života istakla kao najmagičniji?

Moj svaki trenutak je najmagičnij, tako da mi malo teže reći koji bi baš bio taj. Usrećuje me kada god im mogu pomoći. Kada već trebam odabrati, to bi bio azil u mom djetinjstvu i udomljavanje nječkog ovčara Flokija, prijatelja kojem život nimalo nije bio lak.

Ima li veterina u Hrvatskoj problema?

Problema, hm… mislim da nije toliki problem pojam veterine i veterinara, koliko je problem financijskog stanja u državi. Radila sam s mnogim veterinarima iza kojih stoji poveća kvaliteta, no taj dijapazon znanja malo je teže pretočiti u sadašnje stanje; financije im to ne dozvoljavaju.  U skladu s time i pružanje pomoći ne može biti potpuno efikasno; posebice u odnosu vlasnik-veterinar-pacijent, kada niti druga strana nema novčanu situiranost da omogući maksimum za kućnog ljubimca, pa u skladu s tim pružanje pomoći nije efikasno.

Toliko puta si nas spasila sa svojim savjetima. Jel imas jos takvih poznanika i prijatelja?

Naravno, moji dragi prijatelji, posebice oni s kojima sam volontirala i surađivala su prave duše od ljudi, uvijek spremni priskočiti. Moto kao i moj: “kad god mogu, tu sam”, tako da definitivno mogu reći jedno veliko DA.

Koja bi tvoja poruka bila svim vlasnicima životinja?

Čuvajte svoje dragonjice, mazite ih i pazite. Priuštite im tretman kakav zaslužuju, jer su to prije svega živa bića koja traže maksimum. Trebate biti svjesni, ako ih primate pod svoj krov da je to velika obaveza i full time angažman te čim primjetite nešto – nemojte čekati do zadnjeg trenutka da se obratite veterinaru…I da, okanite se interneta i šarolikih internetskih nebuloza, radije pitajte nekoga od mojih kolega ili eto mene za što svima mirniji san i novi dan 🙂

Najdraža životinja?

Najdraža životinja, he hehe, jesi me sad našla;)

Rekla bih sve, jer svaka životinja ostavlja na meni svoj utisak. Ako ćemo u detalje, najviše su mi se pod kožu uvukli: mačka, konj, vuk i sova; šarolika-raznolikost s kojima sam imala prilike raditi, a haharicu mačku Geu imam doma. 🙂

Lena – divna si hvala ti na svemu.

Što i kako sa ljubimcem dok me nema?

Putovali vi često sa svojim ljubimcem ili ne, trebali biste biti sigurni da ukoliko ostaje kod kuće ima nekog tko će se  pobrinuti za njega.

Nije jednako ostavimo li starog psa, mladog ili onog srednje dobi. Bebe psiće ili štence (do 18 mjeseca starosti) definitivno nije dobro ostavljati dugo bez pravih vlasnika, baš kao ni stare pse (od 8 godine na dalje).

Svaki put kad ostavljamo svog ljubimca kod dog sittera, bilo bi dobro da vam prenese kako se ljubimac ponašao dok vas nije bilo... Ukoliko se pojavljuje neki oblik povučenog i anksioznog ponašanja, potrebno je periode ostavljana ljubimca skratiti što više je moguće, i onda polako raditi na produženju tih perioda.

Kada ostavljate svog ljubimca na zamjenskoj skrbi, bitno je vidjeti i osjetiti kakva je ta osoba prema životinjama, usprkos tome što psa ostavljate kod prijatelja, ne znaci da taj prijatelj zna kako i na koji način brinuti prema životinji. Također – važno je i da ih vaša životinja voli. Ako zamjenski skrbnik nema iskustva sa životinjimaa postoji rješenje za sve – isprintati mu ovaj post i pobrinite se dodati ono što je bitno, a vezano za vašeg ljubimca…

Ukoliko ljubimca vodite iz doma u neki drugi na čuvanje, definitivno se preporuča da ponesete njegov jastuk i koju igračku da ima osjećaj doma dok vas nema.

S obzirom da znamo koliko život može biti nepredvidiv i lud, zgodno je da ogrlica vašeg ljubimca uvijek ima i broj vašeg telefona. A i telefona osobe kod koje je na čuvanju.

Prije nego odlazite, otiđite zajedno u šetnju, da se skupa malo izmorite, pa vi možete na put, a ljubimac ostaje guštat doma uz svoje dadilje. 🙂

Čista voda u zdjelici, i poneki otvoreni prozor zbog dotoka zraka, moraju biti konstanta, kada ste kući, i kada vas nema u ljubimac je kod kuće.

Ukoliko je vaš ljubimac ikad pokazao  znakove ansioznosti ili panike dok vas nema, ostavite extra količnu neke poslastice koju voli, da si zaokupi pažnju, tako će manje stresirati dok vas nema. Preporuka za dadilje – ljubimca sa blagim znakovima stresa i povučenosti nemojte previše pilati ukoliko osjetite da je u nekom crnjaku, samo mu šaljite ljubav, u nekom trenutku će se morati opustiti.

I sad, kad vas nije bilo par dana, tjedan, dva, mjesec… i eto vas natrag.

Nemojte da povratak vašem ljubimcu izgleda kao nekakva euforicno dramaticna scena iz filma. Nek to bude normalani come back, kao i kad odlazite do trafike na 5 minuta, i natrag ste odmah. Životinje mogu osjetiti veliki dramaticni intenzitet emocije, pa kod nekih moze rezultirati pojavom nervoze, koja opet može utjecati na razvoj osjećaja otuđenosti ili anksioznost – stoga samo opušteno.

Buba je pravi putnik, ali znala je i ostajati kod prijatelja. Svaki rastanak je tezak, ali ukoliko živimo s pravim ljudima u suživotu, možemo imati provjerenje da će sve proći u redu.

Ukoliko smo oni koji nekom čuvaju psa, moramo biti svijesni da je on član obitelji.

 

Snježne radosti i zaštita šapica na snijegu

Snježne radosti omiljena su zabava našim ljubimcima, no postoji i par bitnih stvari na koje definitivno vrijedi pripaziti.

Kako bismo bili sigurni da su oni zaštičeni na snijegu trebali bismo poduzeti par koraka.

Prije svega potrebno je držati šapice uredne. Ukoliko vaš ljubimac ima dužu dlaku na šapicama potrebno ju je ošišati, jer se tim spriječava nakupljanje ledenih kuglica koje mogu dovesti do ozeblina i traume. Treba obratiti pažnju i na duljinu noktiju.

Prije nego izlazimo u šetnju potrebno je tretirati šapice vazelinom ili melemom.

Neposredno po povratku potrebno je sa toplim ručnikom odstraniti snjeg i ledene kuglice koje će se pri dodiru sa toplim ručnikom otopiti. Nakon što smo to uradili preporučamo nanjeti jos jedan sloj balzama – vazelina.

S obzirom da su snijeg i led u kombinaciji štetni za naše ljubimce nemojte previše ići preko površina za koje znate da su pretrpane solju i nemojte dozvoliti psu da pije vodu iz neke lokvice na putu.

Psi su baš kao i ljudi osjetljivi na ozebline i lako mogu dobiti hipotermiju, 
Nek vam šetnje po snijegu budu dovoljno duge da se pas provede, nikako preduge.
Znakovi hipotermije su drhtanje i tjeskoba.

Sad kad smo naučili još neku novu i korisnu stvar, vrijeme je za uhvatiti jos malo 
dana i dobro se provesti na snijegu.

HIGH PAW!
buba

Uvodna riječ Bubu beštije

Dragi moji prijatelji i oni koji će to tek postati, dobrodošli na moj blog.  Pripremite se – uzlijećemo.                                Čeka vas puno simpatičnih i motivirajućih  priča, intervjua, kako sa vlasnicima i njihovim ljubimcima, tako i sa ponekim gostom veterinarom, raznoraznim ljubiteljima životinja, zaposlenicima skloništa za pse ( iz kojeg sam i sama došla). Ovaj blog se rodio od ideje da se promoviraju samo dobri ljudi, dobre akcije, sve iz svijeta ljubimaca, ponajvise pasića. Umjesto da razglabamo koliko i što ne valja oko nas, vrijeme je da se motiviramo da što više pričamo i pažnju ukazujemo na ono pozitivno oko nas. Dotaknut ćemo se sigurno i nekih tema na koje se valja ukazati. Želim da motiviramo što više ljudi da svoje zivotinjice uzimaju iz azila. Budimo promjena koju želimo vidjeti na svijetu, stoga nemojte stajati i čekati da se čudo desi – stvarajmo čuda zajedno.

Dragi moji stanovnici svemira, vidimo se za koji dan, gdje ću vam donjeti priču o prvom od živopisnih dog – human parova koji su naizgled nemoguća misija….

Stay tuned….

HIGH PAW!

Buba

Hello world!

My name is Buba and i”ll make you life easier and me and my friends will make your heart laugh.